SMISAO I ZNAČAJ KORIZME

Riječ korizma latinskog je podrijetla (quadragesima dies), a znači «četrdeset dana» ili «četrdesetodnevlje» i odnosi se na četrdesetodnevno razdoblje crkvene ili liturgijske godine od Čiste srijede preko pet vlastitih nedjelja (čista, pačista, bezimena, sredoposna i gluha) do nedjelje Cvjetnice.

više...   

Biblijsko utemeljenje razdoblja korizme počiva na Kristovu četrdesetodnevnom boravku i kušnji u pustinji, a crkveno-povijesni razlog leži u drevnoj praksi prvih kršćana da se u 40 dana što bolje pokorom i  vjeronaukom pripravi katekumene, tj. odrasle osobe za sakrament krštenja, koji će primiti uVazmenom bdijenju u noći Velike subote.

  Kako se dalje kroz povijest uglavnom krštavalo malu djecu a katekumena za pripravu  bivalo sve manje, korizmena se praksa prenijela na sve odrasle kršćane. Sada korizma ima za cilj da se putem pokore i prikladne moralne pouke kršćani podsjete na neizbrisiv značaj njihova krštenja i krsne milosti te da se obrate sa životne stranputice, ukoliko su se osobnim grijehom od Boga i bližnjih otuđili.  

Inače Crkva trajno poziva svoje vjernike na promišljanje i propitivanje vlastitoga života. To ona čini u raznim prigodama (o svim velikim blagdanima, spomenima svetaca, u adventu, pri podjeli sv. sakramenata, zavjetima i hodočašćima pa i na pokopima) pozivajući pojedinca i zajednicu na obraćenje od krivoga životnog puta kroz cijelu crkvenu godinu. Ipak korizmu je odabrala kao posebno ili povlašteno vrijeme u godini koje svoj vrhunac dostiže u danima Velikoga tjedna proslavom otajstava Kristove muke, smrti i uskrsnuća.

Smisao korizme se ne svodi samo na pokoru koja će čovjeku naizgled nešto uzeti u životu, uskratiti mu štogod i razvlastiti ga od nečega da bi ostao siromah. Naprotiv, njezin smisao je u duhovnom i moralnom obogaćenju čovjeka, i to pravim vrijednostima, koje bitno mijenjaju njegovu perspektivu kako ovdje na zemlji tako i u vječnosti.

Za korizmu uglavnom kažemo da je vrijeme pokore, tj. da bi kršćani trebali nešto u sebi pokoriti, odnosno spriječiti ili suzbiti. Znači da bi trebali prepoznati i suočiti se s vlastitim manama, nedostacima i lošim osobinama koje stvaraju nered i grešno ozračje. Praksa pokoravanja samoga sebe izvodi se često na tjelesnoj ili psihičkoj razini, ali treba neizostavno donijeti promjene nabolje i na duhovno-moralnoj i društvenoj ravni čovjekova bića. Tako bi npr. post kao odricanje od mrsne ili obilne hrane i slastica trebao pokornika voditi tome da nauči ili uvježba obuzdavati svoj nagon za pretjeranim uživanjem hrane, da očvrsne njegova volja i odlučnost, ali i da pretekli komad hrane ne ostavlja u hladnjak, već da ga daruje potrebitome siromahu. Sličan smisao ima odricanje od duhana i alkohola, koje nema za rezultat samo povratak zdravlju i uštedu novca, nego i izgradnju osobnog karaktera kao preduvjeta skladnih odnosa u braku, obitelji i društvu.

Također poziv Crkve na odricanje od svakovrsnih zabava ide za tim da čovjek zastane, pribere se, uđe u svoj nutarnji svijet i preispita svoj životni hod. Naime tek na osami, daleko od buke, možemo jasnije čuti Božji glas i oraspoložiti se za molitvu. Sličnu funkciju imaju i zajedničke pobožnosti kao što je npr. put križa. Ako pojedinac odluči umjesto dnevnog tiska i televizije dnevno naći pola sata da osobno čita Sv. pismo, moći će u sebi vremenom probuditi i izoštriti osjetila za Božje poticaje koji ga vode čestitijem odnosu spram Boga i bližnjih. Takvim će vježbanjem vremenom senzibilizirati svoju savjest te će njegovo mišljenje, govor i postupci uklanjati svakovrsne blokade i graditi nove mostove razumijevanja.

Kršćanin koji je korizmu otkrio kao milosno vrijeme za obraćenje i duhovno-moralnu izgradnju doživio je da osobno poraste u živoj vjeri, njegov život i povijesno obzorje rasvijetlit će božanska nada i bit će (ponovno) sposoban da prihvati bližnjeg i ljubi ga, tj. da bude s njim strpljiv, prašta mu i miri se s njim.

-marivs-